Koljanin: Komadina je čovjek birokracije, želim regiju koja predlaže, predvodi i spaja!

Koljanin: Komadina je čovjek birokracije, želim regiju koja predlaže, predvodi i spaja!

Marinko Koljanin bit će na skorašnjim lokalnim izborima nezavisni kandidat za PGŽ župana uz podršku Liste za Rijeku, Kvarnerske inicijative – regionalne platforme i Stranke umirovljenika. Cijeli je život u sportu, kao igrač, trener i sportski djelatnik. Živio je isključivo od rada u sportu u sedam država, uključujući Hrvatsku, na dva kontinenta. U Austriji je bio 16 godina (Salzburg, Finale kupa UEFA, LASK), a bio je i u Turskoj (Fenerbahce), Kuvajtu, Jordanu, Omanu i Saudijskoj Arabiji. Asisitirao je Ottu Bariću u Salzburgu, Fenerbahceu i reprezentaciji Austrije! Što se tiče rada u Hrvatskoj ponosan je jer je bio direktor i sportski direktor HNK Rijeke od 2004. do 2007. godine i sudjelovao u osvajanju dva Kupa. Već dvije godine je volonter kao dopredsjednik HNK Orijent 1919, gdje je počeo igrati kao dijete i kojega je pomogao od 3.lige dovesti na prag Prve lige. Čvrst mu je stav da novci poreskih obveznika moraju ići isključivo za treniranje djece, infrastrukturu i masovnu rekreaciju građana, a profesionalni sport treba rješavati država zakonom o sportu.

Kako ste se uopće našli u politici?

U politiku sam ušao na nagovor nekih prijatelja 2017. godine da se aktiviram kao nezavisni kandidat za gradonačelnika, a onda su me zvali na razgovor da budem nezavisni kandidat koalicije koju su činili Krešo Beljak (HSS), Radomir Čačić (Narodna stranka – reformisti) i Ivo Josipović (Naprijed Hrvatska) koji su reagirali na moju izjavu na naslovnici Novog lista: Rijeci treba gradonačelnik svih građana. Nisam htio ići sam iako su mi ankete i bez objave kandidature davale 7 posto glasova, pa sam na kraju prihvatio poziv tada nezavisnog Hrvoja Burića da budem zamjenik gradonačelnika na nezavisnoj listi. U drugom krugu smo izgubili za oko 3000 glasova od Obersnela! No postao sam vijećnik i ostao nezavisan.

Kako vidite svoj rad u riječkom Gradskom vijeću?

Nakon velikog iskustva i četiri godine rada u Vijeću, kao nezavisni od početka do kraja, najveće priznanje mi je da su me, kada sam glasao za prijedlog SDP, prozivali da sam lijevi, a kada bih podržao većinu prijedloga oporbe, da sam bio za vladajuće HDZ-ovce. Prozivali su me i jedni drugi i svojatali, ljutili se jer sam uvijek glasao kako sam smatrao da je dobro za građane, bez da me u to uvjere stranka ili partija.
Konkretni rezultati su moj amandman iz 2017. godine za KBC, najveći u mandatu od svih predloženih, kojim je osigurano 2 milijuna kuna za uređenje odjela digestivne kirurgije i hematologije. Predlagač sam i zaključka o stavljanju u funkciju Tetra Fenice. Predlagao sam, ali je taj amandman odbijen, o gradnji šetnice Kantrida -Volosko i spajanje sa šetnicom Opatija-Lovran napravljenom još 1911. godine.

Kako to da ste se sada odlučili kandidirati za župana?

Unatoč pozivima da se priključim nekim opcijama i prihvatim njihovu kandidaturu za gradonačelnika, odlučio sam se za novi izazov i nezavisnu kandidaturu za župana uz podršku Liste za Rijeku i Kvarnersku inicijativu.
Zadnjih mjeseci sam ukazivao na problem i na aktualnom satu u riječkom Gradskom vijeću najčešće postavljao pitanja o sudjelovanju županije u gradnji kapitalnih sportskih objekata vrijednih blizu 700 milijuna kuna. Riječ je o bazenima Kantrida, Dvorani Zamet i Atletskoj dvorani Kantrida. Gradonačelnik Vojko Obersnel je potvrdio da županija u tim projektima nije sudjelovala, odnosno da nije dala niti jednu kunu iako te objekte koriste i građani Županije. To je otvorilo do sada pod tepih potiskivano pitanje odnosa dvojice najmoćnijih ljudi, čelnika Rijeke i Županije zadnjih 20 godina, Obersnela i Komadine. Stranački kolege su surađivali uglavnom protokolarno i propuštali zajednički djelovati. To me je motiviralo da se odlučim kandidirati za župana primorsko-goranskog jer mislim da se takav odnos i način rada mora promijeniti.

Koji su po vašem mišljenju ključni problemi Primorsko-goranske županije?

Prije svega birokratsko vođenje županije, ispunjavanje zakonske obaveze ali bez aktivne posredničke uloge i suradnje sa jedinicama lokalne samouprave, posebno Rijekom. Također, nedostaje i dobre komunikacije i posredništva županije između države, s jedne, i gradova i općina, s druge strane.
Moj slogan je "I Rijeka je županija", što znači da će sinergija Rijeke i Županije biti temelj razvoja županije kako je ja vidim. Rijeka i njena okolica, koje su po broju stanovnika i gospodarskoj snazi srce i pluća Županije, i iz županijske perspektive trebaju biti prepoznati kao razvojni motor. Svakako treba bolje gospodariti pomorskim dobrom i iskoristiti njegove potencijale, a jedan od ključnih problema Županije je i Gorski kotar kojem moramo pomoći kroz nove investicije, a ne deklarativno kako se to do sada najčešće činilo.

Čini se da najviše inzistirate na suradnji Županije i grada Rijeke. Zašto?

Jer, kao što sam već rekao. Ta suradnja nije postojala. Primjer je Teatro Fenice za koji su i Grad i Županija imali zakonsku mogućnost da izvlaste vlasnika koji od 2006 . ne ulaže u devastirani kultni riječki prostor. Umjesto da ga zajednički otkupe od privatnika, koji ga nikada nije smio ni kupiti, za 8 milijuna kuna i apliciraju na EU fondove za uređenje na korist građana Rijek i Županije, oni su od svega digli ruke. Zajedničko neulaganje u šetnicu Kantrida -Volosko sam već spomenuo, a nije realizirano ni zajedničko ulaganje odnosno inicijativa da svi gradovi i općine ulažu u KBC koji koriste. Ako je država loš gospodar nedopustivo je da naša bolnica, u koju ćemo svi jednog dana doći, bude zapuštena zbog nedovoljnog pritiska SDP-a, Županije i grada. Nova bolnica se gradi već 20 godina, od prve najave daleke 2000, a za to vrijeme dobili su novu bolnicu Split i Pula, te Gospić i mnogi manji gadovi od Rijeke.

Obersnel je nakon dugogodišnje političke karijere imao dovoljno takta da odustane od kandidature za novi mandat, dok Komadina još uvijek ne odustaje od vlastite fotelje. Kako objasniti tu privrženost fotelji?

Gospodin Komadina je pristojan čovjek i političar koji je preko 10 godine jedan od tri najmoćnija čovjeka SDP-a. Kad je postavljen za ministra 2011. godine, nakon par mjeseci se povukao u hladovinu Županije. Jedan od mojih motiva ove kandidature je podsjetiti građane na tu činjenicu, ali i na činjenicu da je SDP, kojim je on kadrovirao, doveden na samo 15 posto glasova u Hrvatskoj, a u Rijeci sa 40 i više na maksimalno 25 posto. Nikada nije pokušao promijeniti nakaradnu i štetnu podjelu Hrvatske na 428 općina i 128 gradova, ukupno dakle 566 jedinica, a dovoljno bi ih bilo oko 150. Austrija kao neusporedivo bogatija i duplo veća od Hrvatske ima 8 županija a Hrvatska 20.

S obzirom da ste iz nogometnog svijeta, jedno nogometno pitanje: Komadina je jednom usporedio samog sebe s Messijem iz Barcelone. Kojom taktikom i sastavom mislite pobijediti našeg primorsko-goranskog “Messija”?

Zlatko Komadina je čovjek birokracije i suhoparnog govora i potpuna suprotnost kreativnom Messiju. Moja taktika je građanima ponuditi nebirokratsko, nestranačko vođenje Županije sa sinergijom, idejom udruživanja. Moje je mišljenje da osim zadovoljavanja zakonskih obaveza ima mnogo prostora da Županija posreduje predvodi, predlaže i spaja s mnogo više emocija, energije i osluškivanja potreba građana, a ne stranaka. Pa ako ćemo se uspoređivati, daleko bliži Mesiju bih bio ja, zbog kreacije i nestranačkog razmišljanja, nego Komadina.

U javnosti su zadnjih nekoliko mjeseci braća Mamić punila novinske stupce zbog njihovog bijega u susjednoj državi. Vi ste bili među prvima koji je imao hrabrosti kontrirati Mamiću (dio čitatelja će se sigurno sjetiti famoznog izbacivanja Mamića iz svečane lože stadiona Kantride). Kako komentirate cijeli taj slučaj, tko je najviše zakazao?

Mamića sam 2006. godine izbacio iz lože i uputio na istočno stajanje jer se nepristojno ponašao i vrijeđao simbol HNK Rijeke. Iako su se s njime družili i i godinama kasnije, mnogi klubovi i funkcioneri sada mu okreću leđa. Još 2016. godine, kod prvog hapšenja, sam upozoravao da se HNS treba prestrojiti da ne bude u funkciji jednog kluba i jednog čovjeka. To se nije ni do danas dogodilo. Godinama sam također ukazivao i na problem suđenja, Širića i druge, pozivan u Uskok da to pojasnim. Ako želimo zdravi nogomet, treba se uvesti reda. (Rijeka Danas)

danko

Leave a Reply

Close