Odvjetnica Ana Blečić Jelenović odlučila je, nezadovoljna glumcima i predstavom koju gleda, iz partera popeti se na pozornicu. Nije, naravno riječ o kazalištu nego o politici, i neće glumiti nego će se, uz podršku Liste za Rijeku, kandidirati za riječku gradonačelnicu.
Na predstavljanju kandidature ste rekli da vam nerv nije dao mira, da ste se morali pokrenuti i nešto napraviti. Što je problematično u Rijeci, što vas smeta? Možete malo pojasniti te vaše motive?
Treba promijeniti odnos političara prema gradu, prema građanima, prema razvoju, prema politici uopće. Evo najsvježijeg primjera što me smeta i što treba mijenjati. Tri mjeseca pred izbore, uz malo je reći formalnu virtualnu raspravu, želi se staviti na raspravu Strategiju razvoja grada od 2021. do 2027. godine. Doista? Pred izbore? Nazvala bih to nepromišljenom odlukom. Dajmo da prođu izbori i onda u miru stavimo strategiju na raspravu. Neka se izjasne stručnjaci, zainteresirana javnost, dakle ne u cajtnotu nego primjereno jednom ozbiljnom dokumentu kakav bi trebao biti Strategija razvoja jednog grada kakva je Rijeka.
Smeta me također što je gradska uprava troma, spora, s dislociranim odjelima, pa ti trebaju dani da skupiš potrebne papire. Gradski poslovni prostori su prazni, kad hodaš po gradu doima se u nekim dijelovima kao da je ratna zona u pitanju. Obala nam je oteta, i to godinama gledamo i nitko ništa da poduzme, razgovara, pregovara, traži, zahtjeva. Nema sadržaja za mlade ljude, većina ih i odlazi iz grada jer ne vide nikakvu perspektivu. Nema posla, nema proizvodnih investicija, a ako se i pojavi neki natječaj za posao već je rezerviran za nekoga. Ako ste primijetili beskućnika oko nas ima sve više, ljudi ostaju bez posla svakodnevno, nema ideje, nema vizije. Treba li još motiva da se čovjek odrekne svoje komocije i uđe u političku arenu?
Već sada je poznato šest kandidata za gradonačelnika. Što mislite o njima?
Ne razmišljam o njima. Koncentrirana sam na svoju kampanju, zadatke i materiju s kojom se bavim, pronalazeći rješenja. Razgovaram mnogo sa stručnjacima o problemima koje treba riješiti kako bi grad funkcionirao i razvijao se.
Jedino bih predložila da se, kao i prije početka svake utakmice, suparnici za mjesto gradonačelnika nađu uoči početka službene kampanje i pruže jedni drugima ruku. Poslije ćemo se boriti, pa neka bolji pobijedi.
Očito će biti puno konfrontacija i polemika. Bojite li se te atmosfere s obzirom na to da nemate političkog iskustva? Ili pak mislite da je političko neiskustvo prednost jer niste opterećeni odnosima unutar riječke politike?
izvrsno je kada se ljudi konfrontiraju, ali snagom svojih uvjerenja i argumentacije. Nemam se čega bojati i ne bojim se. Kao što sam više puta istaknula, samo dugogodišnje političko iskustvo ne znači da je osoba zbog toga sposobnija. Ima nekih koji su na riječkoj političkoj sceni više od 20 godina, pa se nemaju čime podičiti, i to apsolutno nije nikakva prednost. Ljudima je dosta obećanja, nerada i političkih parola. Mene zanima rad. Tako da mi se čini da mi ovo političko neiskustvo, radije bih ga nazvala politička neopterećenost, predstavlja više prednost nego manu.
Što mislite o izjavi odlazećeg gradonačelnika Vojka Obersnela “o ekipici potkapacitiranih kandidata”?
Mislim da je potrebno naučiti kako otići s nekog mjesta, dostojanstveno. Toliko o tome.
Što biste prvo napravili kada biste ušli u gradsku vijećnicu kao izabrana gradonačelnica?
Poznajući sebe, vjerojatno bih održala vrlo emotivan govor, zahvalila se svima koji to zaslužuju i podsjetila da ova okolnost da sam upravo ja izabrana na to mjesto predstavlja razlog za slavlje demokracije. Nakon toga, pozvala bi svih da zajedničkim snagama u sljedećem razdoblju surađujemo i da učinimo najviše što možemo na korist naše lokalne zajednice.
Što još u gradu treba mijenjati, kakav bi on prema vašem mišljenju trebao izgledati?
Ako govorimo o vanjštini, primjećujem da je poprilično toga prljavo i da se mnoge površine treba očistiti, ozeleniti, staviti malo cvijeća, drveća radi prirodnog hlada, također uvesti i neku vrstu uniformiranosti tendi, reklama, jer to sad izgleda nakaradno.
Unutar gradskih struktura, kao što sam već spomenula, treba organizacijski presložiti upravu, skupiti je na jedno mjesto, osposobiti kadrove za neke nove metode i tehnologije rada, jer ne smijemo zaboraviti da uprava nešto što treba služiti građanima. Dakle, da se za početak uredi web stranica grada pa da se tamo nađu sve informacije o tome gdje moraš ići za neki dokument, s potrebnim obrascima i uputama, kao i da bude dovoljno da upišeš samo dio riječi da te uputi na sve povezane dokumente, tako da to sve bude transparentno i dostupno svima i u svakom trenutku.
A iznad svega nam treba transparentnost proračuna, svih ugovora, svih narudžbenica, da to bude jasno i dostupno u svakom trenutku, kao i popis prostora koji se mogu iznajmiti, kupiti ili što već. Poduzetnicima treba pojasniti zašto je vrijedno uložiti u grad i ovdje ostati i raditi, koje su to prednosti i koristi koje se time ostvaruju. To su samo neke od stvari koje je potrebno promijeniti da nam svima bude bolje.
Puno se priča o riječkoj kulturi a pogotovo o EPK odnosno projektu Rijeka 2020. Što mislite o tome?
Nikada nema sredstava za neke projekte u kulturi koji su hvale vrijedni, pa se umjetnici snalaze na različite načine. Kada se sjetim, primjerice, kad sam i ja bila aktivna kao pjevačica, imala sam u Rijeci tek jedan koncert u čitavoj godini, a o nekom sufinanciranju i potpori da ne pričam. To je uvijek bilo rezervirano za privilegirane. I onda vidiš na primjeru EPK projekta, da se to i dalje nastavlja kao normalna stvar. Pa tako Putokazi kao i Urban u off EPK varijanti, mimo službenog programa, poluče veći uspjeh i veću vidljivost od bilo koje druge stvari koja se u tom programu održavala. Dakle, još uvijek imamo privilegiranu kulturu, gdje su novci rezerviranim za neke a ne za sve, bez obzira na umjetničku vrijednost.
Rodili ste se u Rijeci, živite u Rijeci. Jedan je kandidat kao svoju karakteristiku naveo da je četvrta generacija koja živi u Rijeci, a vaši Blečići, koliko se zna, od pamtivijeka su u zapadnom (zametskom) dijelu grada. Mislite li da je pitanje porijekla presudno za posao gradonačelnika?
Da sam pure Riječanka, to je činjenica, i to kroz ni sama ne znam koliko generacija unazad, to se ne mora posebno isticati. Neovisno o tome, smatram da to nije presudno za posao gradonačelnika. Ima ljudi koji tu nisu rođeni, ali doživljavaju Rijeku kao svoj grad. Vole ga i žele za njega učiniti sve najbolje. Upravo zbog toga, ako osjećaš grad kao svoj, onda je to dovoljan motiv da budeš i uspješan vođa. Voliš grad, voliš i njegove građane.
Odvjetnica ste, pjevali ste u Putokazima, amaterski glumite, godinama rekreativno igrate odbojku. Kakva je zapravo Ana Blečić Jelenović? Kako biste se opisali?
Jednostavna sam osoba, koja voli život i ljude, ma koliko puta je potonji razočarali. Volim glazbu, umjetnost, sport. Volim se družiti s ljudima koji su pozitivni, koji grle život objeručke, koji ne odustaju od svojih ideala tako lako i koji su hrabri. Hrabrost je preduvjet za sve.
I za odvjetništvo?
Odvjetništvom sam se počela baviti odmah po završetku studija prava. Ured sam otvorila 2007. godine i nisam se pokajala. Ne bih rekla da je za odvjetništvo posebno važna hrabrost. To je posao za koji je prije svega važna ustrajnost, koji traži puno rada ako želite uspjeti, a iznad svega upozna vas sa sudbinama brojnih ljudi. Stalno ste u kontaktu s realnim životom.
Što na vašu kandidaturu kaže obitelj, prije svih suprug i kćer?
O tome smo razgovarali u više navrata. Sama činjenica da je moj otac bio u Gradskom vijeću, bio kandidat za gradonačelnika, govori o tome koliko nam je u obitelji važno da budemo korisni i društveno aktivni u zajednici. To nam je neka familijarna crta. Samo i isključivo je to i bio motiv ulaska u arenu u kojoj nikada prije nisam bila. Obitelj je vidjela koliko sam gorljivo ukazivala na probleme i potrebu da ih se riješi, da je bilo kakav otpor mom političkom angažmanu zapravo bio uzaludan…(smijeh)